POVIJEST HOMEOPATIJE U HRVATSKOJ
Povijest homeopatije u Hrvatskoj ima dugu tradiciju. Neki su njemački homeopati tvrdili da je i među Hahnemannovim učenicima bilo Hrvata, koji su svoj rad na polju homeopatije kasnije nastavljali u Hrvatskoj. U svakom slučaju postoji dokumentacija o nekoliko svijetlih imena koja su dali Hrvati i koja su dobro poznata i u stranom svijetu.
Korištena literatura:
Dr. Vladimir Bazala: Povijesni razvoj medicine u hrvatskim zemljama…Zagreb 1943.g.
Dr. Stanislav Župić: Vrijednost i upotreba lijekova u poligodinamskim ( homeopatskim ) dozama…Zagreb 1970.g.
Joseph Attomyr (rođen 9. 9. 1807. u Slavoniji, umro 5. 2. 1856. g. u Bratislavi). U Beč je došao 1825. g. gdje je upoznao homeopata Marenzellera, a nakon toga odlazi u Mađarsku gdje boravi kod poznatog homeopata Müllera. Bio je sušičav pa se liječio homeopatskom remedijom sepiom. Zbog homeopatije istjeran je sa studija u bečkom Josefinumu (jedan od tadašnjih najpoznatijih medicinskih fakulteta svijeta na kojem je studirao i sam Hahnemann.) U Budimpešti je od 1839. – 1844. bio na glasu kao homeopatski liječnik. Pred smrt je boravio u Bratislavi gdje je i umro.
Josip pl. Zlatarević (rođen 9. 4. 1807. g. u Zagrebu, umro 2. 11. 1874. g. u Grazu). Medicinsko naukovanje polazio je u Beču gdje je 10. 7. 1830. godine promoviran za doktora medicine braneći rad „Disertatio inauguralis medicina de Genio Morborum statinario, Joseph de Zlatarovich Croata Zagrebiensis “. U ovom radu raspravlja o „genius morbi“ ili karakteru bolesti za koji kaže da je ovisan o vanjskim utjecajima, koji na oboljenje djeluju čas povoljno, čas nepovoljno, a to su: vrijeme, godišnja doba, klima, sastav tla, položaj mjesta, hrana, zrak, smjer vjetra itd. Stanovito oboljenje u različitim krajevima ima različiti karakter. Bolesti na jednom mjestu imaju zajedničke osobine. 1834. godine postao je profesorom teoretske i praktične medicine na nižem tečaju vojno-kirurške škole Josefinuma, član vojnosanitetske komisije i upraviteljem bečke garnizonske glavne bolnice. Godine 1838. zamoljen je od akademskog direktorija da predaje opću patologiju i farmakologiju za viši tečaj jer je jedini zahvaljujući jako dobrom vladanju latinskog jezika i ostalim sposobnostima dorastao zadatku. Na carskom dvoru u Beču nisu ga gledali dobronamjerno. Najviše se zamjerio carskom tjelesnom liječniku barunu Andriji Stiffu koji je bio veliki protivnik homeopatije i Zlatarovićeve teorije patologije o „ genius morbi “. Umirovljen je 15. 10. 1849. godine jer je bio upleten u revolucionarni pokret pa se seli u Zagreb. Spominje se da je 15. 10. 1850. godine prisustvovao sastanku liječnika u Zagrebu. Spominje se da je liječio glazbenika Vatroslava Lisinskog. Iz Zagreba se seli u Trst, a zatim u Graz gdje se bavio liječničkom praksom i gdje je 1870. godine izdao knjižicu „Der Feldart und die Homöopathie“. Tamo je i umro.
Filip Marušić liječnik iz Drniša. Poznat i kao pjesnik, pisac i književnik. Napisao je zbirku „Liječnikovi zapisci“ u izdanju Matice Hrvatske 1906. godine. Pročuo se kao propagator homeopatije.
Župić Stanislav je 1920. godine počeo raditi kao liječnik u psihijatrijskoj bolnici Vrapće.Tada je na muškom psihijatrijskom odjelu zatekao dvije velike nevolje. Vladao je scabies i odjel je vrvio gnojnim infekcijama. Bolnička sredstva bila su jako skromna a lijek sa scabies jako skup, Unguentum Wilkinsonii, pa je scabies liječio domačim lijekom, cvijet sumpora je namakao u maslinovo ulje i time je premazivao kožu. Odjel se brzo očistio od svraba. Teže je bilo s gnojnim upalama. Od kolega iz Beča je čuo za subkutanu aplikaciju srebra Argentum 20 D (bilo je to prije pronalaska penicilina). Uspjeh je bio brz i evidentan, bez kirurškog noža i prljavih povoja.
Klara Župić Dajčeva, njegova supruga također je liječila homeopatijom. Do 1943. godine imala je privatnu ordinaciju u Zemunu a poslije se preselila u Zagreb. Svoje je pacijene isključivo liječila homeopatijom. Izliječeni pacijenti su je rado preporučivali drugima pa je u čekaonici njezine ordinacije uvijek bila gužva. Bila je poznata i zbog svojeg znanja iznimno cijenjena u homeopatskim krugovima u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj.